nedjelja, 06 Februar 2011 12:42

Stari Grad - Bobovac

Autor
Ocijeni
(7 glasova)
Smješten na kosi koja se od Dragovićevog brda (k.1398) odvaja u pravcu juga i opkoljen sa svih strana šumovitim brdima, stari grad Bobovac u svom izrazito planinskom ambijentu predstavlja jedinstvenu prirodnu kulturno – historijsku cijelinu, koja spada među najznamenitije spomenike srednjovijekovne Bosne.

Stolno mjesto bosanskih vladara u XIV. I XV. stoljeću

Gradu se najlakše prilazi od Kraljeve Sutjeske ili kolima preko Vareša. Bobovac se prvi puta spominje 1350. g. u vrijeme ratnog pohoda cara Dušana na Bosnu, ali je on daleko stariji. Tu se na nekoj ilirskoj gradini i oko nekog kasnoantičkog utvrđenja s vremenom razvio srednjovjekovni utvrđeni dvorac bosanskih vladara. Kroz više od jednog stoljeća grad se širio kako su zahtijevale potrebe odbrane i udobnost njegovih gospodara Kotromanjića, banova i kraljeva bosanskih. Kada je car Dušan 1350 . g. prodro u Bosnu Bobovac je uspješno izdržao opsadu. Kralj Tvrtko koji je krunisan 1377 a proglašen kraljem Raške , Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja 1390 je često boravio u Bobovcu naročito zadnjih godina života. Grad najveći procvat doživljava u vrijeme kraljeva Tvrtka II (1421- 1443) i Stijepana Tomaša ( 1443 – 1461) koji su i dalje rado boravili u stonom mjestu Bobovcu.



Turci su prvi puta Bobovac ugrozili 1459 da bi ga kroz četiri godine zauzeli 1463. Pad Bobovca ujedno znači i slom srednjovjekovne bosanske države. Završnim borbama je prisustvovao i sultan
Mehmed II El Fatih koji je pod Bobovac došao 20. V. 1463. Legenda pripisuje pad Bobovca izdaji vojvode Radaka. Međutim arheološki nalazi pokazuju da je grad pao poslije teških borbi. Legenda nastaje kao izraz težnje da se razjasni brza propast prijestolnice i države. Ujedno je njome narod objašnjavao ime stijene Radakovice 1.5 km sjevero-zapadno od Borovice s koje je sultan, navodno, dao survati "izdajicu" Radaka za nagradu. Turci su Bobovac koristili još punih 150 godina kada gubi svaki vojno – strateški značaj. Jedno vrijeme je na Bobovcu bilo i sjedište kadiluka.

Građen, kao i toliki gradovi diljem Europe, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, crkvenim objektima, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, crkvenim zvonima, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno europskoj situiranosti i kvaliteti života.


Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški.

06.11.2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH povijesno područje "Srednjovjekovni grad Bobovac" proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.


Čitano 4864 puta
Prijavi se pa komentiraj