U prvi momenat sam bio jako nervozan i ljut na sebe što sam baš morao proći tim putem i baš u tom momentu, ali vidjevši tu stijenu i na stijeni Stari grad (Gradinu - kako ga zovu) sva ljutnja nestade i bi mi drago što me put navede baš u tom pravcu.

Vrijeme nije bilo u skladu sa godišnjim dobom pa ni slike nisu ispale baš najbolje (ovdje ću se zeustaviti da vam kažem da ću postaviti ljepše slike čim dođem u posjed istih, i kad ih postavim slobodno izignorišite ovaj dio).

Nije trebalo puno da mi tvrdjava ostane u mislima i da se odmah, po dolasku kući bacim na pregledanje interneta u potrazi za informacijama o starom gradu.

Tvrđava se prvi put spominje 1408. godine u povelji kralja Sigismunda pod Maglajem. Današnji izgled (ne ovaj nakon obnavljanja već napravljenog, nego onaj srednjovjekovni) tvrđava je dobila nekada u 18. stoljeću, ali je u cijelom svom periodu postojanja prošla kroz nekoliko faza proširivanja i nadogradnje, da bi ostala u toku s vremenom i bila odbrambeno prilagođena uslovima tadašnjeg ratovanja.


U samim počecima je tvrđava služila za zaštitu i odbranu puta koji se kretao dolinom rijeke Bosne, a kako se oko grada počelo razvijati i naselje tako je i tvrđava polako prerastala u centrar tadašnje regije. Iako ni u jednom momentu nije bila prijestolnica niti jednog Kralja ili Kraljice, Tvrđava i naselje oko nje je imala određeni strateški značaj. Shodno tome je bivala i dograđivana i ojačavana. S vremenom polako gubi na strategijskoj značajnosti, i tada počinje njeno lagano propadanje. Negdje sam pročitao da se tvrđava u ovako dobrom stanju održala samo zahvaljujući naselju i ljudima koji su živjeli oko tvrđave. Carstva i države nasljednice nisu vodile neku posebnu brigu o očuvanju i obnovi.

Prvi put je nakon dugo vremena 1962. počela zaštita i obnova maglajske tvrđave, da bi u periodu od 1996-2011 bile rekonstruisane: sahat-kula, ulazna kapija, kapi kula, vrata i stepenice što vode u obor sahat kule. Uzgred maglajska Shat kula je nastala 1967 godine i pokazivala je vrijeme po srednjeevropskom vremenu.

2005. godine je stari grad Maglaj proglašen nacionalnim spomenikom BiH i kao takav nastavlja gledati rijeku Bosnu kako protiče ispod njegove stijene.

/* Ovaj dio prekopirah sa vikipedije :)
Srednjovjekovni Maglaj, onaj iz XV st. predstavlja već razvijeniji tip grada sa branič-kulom. U grad se nije ulazilo sa sjeverne strane kao danas, nego sa zapadne, stazom koja je dolazila sa južne strane, iz Zagrađa, odakle se penjala preko visoke stijene do grada. Put, usječen u stijenu, širok 2,5 do 3 m, djelimično je uništen poslije II sv. rata radom kamenoloma. Neprijatelj koji bi pokušao da ovim putem priđe gradu imao je desnu stranu potpuno nezaklonjenu, a to je na onom strmom terenu iznad Bosne, za branitelje koji su kroz kruništa na bedemima lako mogli držati ulaz pod vatrom strijela, predstavljalo veliku prednost.
*/

I tako se ja zadržah malo u Maglaju, nedovoljno da posjetim Strai grad detaljno kao i ostale spomenike i znamenitosti kojih ima još nekoliko, ali znam da ću slijedeći put kada budem prolazio namjerno svratiti u Maglaj da popijem kafu pod Gradinom na obali rijeke Bosne. I samo da znate kafa se ima gdje popiti i ima se šta vidjeti u Maglaju.