
I tako se moja ljepša polovina i ja, odlučismo jednog vrućeg, prevrućeg ljetnog dana, na putu ka Stocu (o Stocu ću u drugom tekstu), skrenuti malo s puta, i otići maksuz do Počitelja. Nismo se pokajali. Iako se nalazi odmah pored ceste lako je proći pored njega i ne primjetiti ljepotu tog "ubrđenog" gradića. Nećete naići na moderne kuće, ili zgrade koje se danas grade. Kako je bilo prije više stotina godina, tako je i sada. Tu i tamo ćete naći pokoji kafić koji se integrisao u njegovu arhitetkuru.

Auto ćete ostaviti pored ceste i zaputiti se malim uskim kamenim puteljkom prema kuli koja budno motri i čuva svoje kuće. Dok se posjetioci šetaju lagano prema vrhu, počiteljani se bave svojim svakodnevnim poslovima oko svojih kuća, i vjerovatno se u sebi smješkaju gomili zajapurenih "hodočasnika" kako koriste i najmanji hlad da malo stanu i sakriju se od sunca. Šta ćete kad ljudi nisu navikli da kamen gori.

Napokon, nakon što ste pobijedili sunce i popeli se do kule, bit će vam jasno zašto je taj Počitelj bio tako bitan. Pogled će vam reći sve. Iako se kula i zidine oko nje nalaze u jako lošem stanju neće vas ostaviti ravnodušnima. Ulaz u kulu je malo nepristupačan i uzak pa ako ste klaustrofobični nemojte ulaziti. Ako se pak ne bojite uskog prostora nećete se pokajati ako uđete i popnete se do vrha.
Taj dan je bila baš gužva, a mi nismo imali vremena da čekamo pa nismo ni ulazili u kulu, nego smo malo osmatrali iz dvorišta. Pošto se nismo predugo zadržavali, nismo sve uspjeli ni vidjeti ali smo zato ostatak ostavili za idući put.
Da ne dužim više, ako se ikad nađete na putu od Mostara prema moru ili obratno, ili se najmerno zaputite u Počitelj, nećete zažaliti. Posjeta ovom gradu-muzeju vas ne košta ništa osim vašeg vremena, a za uzvrat ćete dobti mnogo.
P.S. Obucite neku stabilniju obuću, jer su kamene staze jako skliske, i ponesite dosta tečnosti, pogotovo ako bude vruće kao što je bilo kad smo mi bili.