Kad je sagrađen, ko ga je osvajajo, popravljao, opsjedao, nije osvajao neću pisati jer sam to već jednom napisao. Ovdje vam prepičavam svoj doživljaj trvđave Vranduk.
10-ak km nakon famoznog malog značića koji aludira da bi se u narednim kilometrima mogla pojaviti stara tvrđava malo usporite tempo i na desnoj strani ćete uočiti neko malo proširenje i kao neko malo odmorište sa natkriveni stolom. Iako nema nikakog znaka koji bi nam mogao reći da je baš tu skretanje na put koji će nas odvesti do tvrđave. Skrenite desno i pođite polako uskim putićem i imajte povjerenja. Proćicete kroz mali prokopani tunelčić koji može propustiti auto samo u jednom pravcu pa budeite na oprezu. Nakon toga ćete naici na jedan most, prećićete preko njega i skrenuti lijevo kroz istoimeno mjesto - Vranduk.
Uz malo sreće naći ćete i pokoji sakriveni putokaz koji će vas odvesti tačno do Tvrđave.

Tu se negdje parkirajte i krenite prema ulazu. U slučaju da već nema neko ko razgleda tvrđavu i tvrđava je zaključana ne gubite nadu, neko od mještana će vas dočekati i znat će ko ima ključ da vas pusti unutra. U isto vrijeme kako vi budete ulazili otvorit će se i male suvenirnice ako nisu bile ranije otvorene.

Ulaz u dvorište tvrđave je besplatan. Možete obići i prohodati po dvorištu po zidinama i pogledati koz male osmatračke prozorčiće koji imaju izvrstan pogled na putne kounikacije i na rijeku Bosnu. Obradovat će vas i par starih topova koji samo čekaju znak pa da krenu u akciju odbrane tvrđave.

Tvrđava vranduk je, osim što je sponenik, registrovana kao muzej, pa će vas ulaz u kulu koštati tri kovertibilne markice. Ja vam u svakom slučaju preporučujem da platite ulaz, jer ćete vidjeti pa zanimljivih eksponata (pogledaj galeriju slika), a istovremeno ćete i dati platu (ili makar dio) jedinoj zaposlenici u muzeju.
(ovdje ne mogu da se ne dotaknem jako lošeg odnosa države prema ovakvom tipu spomenika a i prema "zaposlenici" u ovom muzeju ako je uopšte možemo tako nazvati. Jedina zaposlenica muzeja ne dobija platu, nego se finansira prodajom ulaznica za muzej).

Ja sam naravno ušao u kulu i nisam se pokajao.
Radnim danima kod vanjskih zidina radi i neka vrsta kafeterije pa se možete i osvježiti. Tađer možete i kupiti koji suvenir koji će vas podsječati na boravak u vrandučkoj tvrđavi.