Legenda kaže da je inat kuća kamen po kamen i ciglu po ciglu prebačena sa desne obale Miljacke na lijevu, a sve zarad bosanskog inata vlasnikove želje da očuva svoj duševni mir, a da ipak ne stoji na putu ekonomskom razvoju i progresu. I radi kese dukata :D
Tvrđava Vranduk je od Zenice udaljena nekih 12-ak kilometara, ali ako ste pomislili da ćete je lako naći i da će vas put sam ovdesti do tvrđave - prevarili ste se. Ja sam oslanjajući se na postavljene znakove dva puta prolazio pored Vranduka, i tek kada prođem pored skontam da sam trebao negdje tu skrenuti. Treći put sam uspio. Pa da krenemo polako.
Jedno od glavnih obilježja Bosne i Hercegovine i njene kuhinje su ćevapi. Ako ste došli u Bosnu i Hercegovinu ne smijete otići bez da ste probali ćevape. To vam je isto kao i bacanje novčića u Trevi fontanu u Rimu (kako bi se nekada vratili u vječni grad), s tim da ćete ako probate ćevape sigurno opet poželjeti iste i požuriti nekada da ih opet pojedete u nekoj od bosanskohercegovačkih ćevabdžinica.
Na Putu od Sarajeva prema Doboju imadoh tu sreću da magistralni put na jednoj dionici bude zatvoren te moradoh proći kroz Maglaj.
Za razliku od ostalih starih srednjevjekovnih gradova u BiH, Počitelj, grad spomenik, nije mrtav grad. U njemu i danas danas žive ljudi. Zato i nisam proširivao tekst o starom gradu Počitelju nego sam se odlučio za novu priču.