ponedjeljak, 20 Februar 2017 21:12

Doživi Inat kuću

Autor
Ocijeni
(3 glasova)
Legenda kaže da je inat kuća kamen po kamen i ciglu po ciglu prebačena sa desne obale Miljacke na lijevu, a sve zarad bosanskog inata vlasnikove želje da očuva svoj duševni mir, a da ipak ne stoji na putu ekonomskom razvoju i progresu. I radi kese dukata :D
"Kada je Austrougarska monarhija došla na vlast u Bosni i Hercegovini izgradila je mnoge zgrade poput Pošte, Zemaljskog muzeja, Pravnog fakulteta i mnoge stambene objekte. Ali, kada su počeli sa izgradnjom Vijećnice iskusili su inat i tvrdoglavost bosanskog čovjeka. Lokacija za gradnju Vijećnice je bila na samoj desnoj obali rijeke Miljacke. Vladajuća Monarhija je htjela da napravi građevinu nikada prije viđenu u Sarajevu kojom bi stanovništvu pokazala svoju moć. Gradnjom Vijećnice su predviđena rušenja okolnih kuća uz obeštećenje, među kojima i kuća starog Benderije, starosjedioca Sarajeva. On nije dao da mu se ruši kuća iz bilo kojeg razloga jer ta kuća je bila njegov duševni mir. Nakon dugih pregovora tvrdoglavi starac je zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljakce ciglu po ciglu, kamen po kamen.
Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada je Benderijina kuća prozvana "Inat kuća" po njegovom inatu. Kuća je i danas dan tu da prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat.
Godine 1997 "Inat kuća" je pretvorena u tradicionalni bosanski restoran."

Detaljnije o istoriji Inat kuće možete pročitati na oficijelnoj stranici, a ja ću se vratiti posjeti ovoj kući koja s druge strane Miljacke prkosi arhitektonskom ponosu Austrogugasrske Monarhije. Pošto je direktno preko puta vijećnice ne treba puno opisivati kako doći do Inat kuće. Samo pređite preko mosta i već ste tu.

Da nema mirisa koji vam odmah po ulasku u Inat kuću prodru u nosne šupljine, pomislili bi ste da ste ušli u neki muzej. Gdje god pogledate, očima ćete uloviti neki artefakt ili uspomenu na neko prošlo vrijeme, a njih ima sasvim dovoljno i za malo veći muzej, a kamoli za jednu kuču. Kao i u svakoj bosanskoj kući, svaki ćošak koji nije mogao biti drugačije iskorišten pošlužio je za izlaganje nekog dijela prošlosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Nakon što smo se smjestili i naručili jelo krenuli smo u razgledanje. Pošto nije bila gužva i uz dopuštenje osoblja uspjeli smo se na brzinu popeti i pregledati ostatak restorana. Sa svakim pređenim korakom otkrivate neku novu i nazimljiviju stvarčicu od prošle. Da jelo nije ubrzo bilo gotovo razgledanje bi trajalo puno duže ali nismo htjeli da se hladi.

O meniju nećemo ... njega pogledajte na njihovom sajtu. Mi smo po principu ima šta ima, a čega je nestalo nema do sutra, dobili naručeno. Ja sam svoj želudac obradovao sa begovom čorbom i malom tepsijicom pite. To je bilo sasvim dovoljno da mi do kraja dana ne padne na pamet da još nešto jedem. I na kraju da ne pišem kako sam uživao u svakom zalogaju i bombardovanju mog nepca raznoraznim okusima i začinima,  reći ću Vam samo da je bilo super. Ako volite ili želite probati tradicionalnu bosansku kuhinju, ovdje ćete naći sve što tražite i usput to sve jesti u pravoj bosanskoj kući.
Čitano 4068 puta
Više iz kategorije: « Doživi Vranduk
Prijavi se pa komentiraj